Dokad ćemo umjesto državnika plaćati političke ovisnike?

Posljednja medijska operacija kojom je popraćen prosvjed protivnika tzv. Istambulske konvencije još je jednom pokazala kako se i u Hrvtaskoj prate svjetski trendovi. Mislimo pri tome na hibridni rat koji je u hrvatski vokabular  kao političko oružje unio predsjednik vlade. Preciznije rečeno riječ je o utjecaju medija na birače. No ne tako sofisticiranog poput onog u SAD-u pri čemu je korištena baza osobnih podataka prikupljena s društvenih mreža kako bi se slale personilizirane korake.  No kako u mnogo čemu kaskamo za demokratskim i industrijski razvijenijim zemljama tako kaskamo i u metodama hibridnog rata. Pri tome u ovom slučaju možemo srećom. Tako se naš hibridni rat svodi na medijsko neobjektivno izvještavanje u prvom redu nacionanih, državnih medija, a zatim i privatnih, interesno nadnacionalno povezanih. Hrvatska televizija posebna je priča jer je očigledno kako novinari i u rednici sa strahom razgovaraju s pootičarima, postavljaju općenita pitanja ne otvaraju rasprave... Za njih je normalno da isti medijski prostor ima skup od nekoliko desetaka tisuća ljudi kao i od nekoliko desetaka! Usporedbe radi dovoljno je  samo okrenuti program i pogledati intervjue na N1 televiziji. Novinari na HTV-u više nažalost ne štite svoju profesiju već radna mjesta ali pri tome nisu jedini izuzetak. Pokretanje izjašnjavanja unutar vladajuće stranke o ratifikaciji tzv. Istambulske konvencije očigledan je dokaz kako i aktualni političari brane svoje stečene pozicije i sinekure te nemaju hrabrosti ni morala razmisliti svojom glavom. Prema tome možemo zaključiti kako se u demokratskom razvoju nismo pomakli dalje od jednopratijskog režima kada se također tražilo partijski izjašnjavanje prilikom osude tzv. Hrvatskog proljeća.

Nesmijemo smetnuti s uma kako u tom kolopletu sudjeluju i akteri iz EU koji nastoje svoje ideje i monopol mišljenja ili ideju Europske vlade proširiti na sve države članice. Nakon izlaska Velike Bitanije iz članstva postali su nervozni i jako im se žuri provesti u djelu svoju zamisao jer imaju problema i smnogim drugim državama. Hrvatska pri tome nije roblem već dobar saveznik i poslušnik jer aktualni predsjednik vlade ima već dogovorenu europsku sinekuru. Plan se jedino može izjaloviti ako vodeći čelnik EU mastodonta ne odabere nekog drugog za štipanje i druženje uz alkohol po čemu je nadaleko poznat. Sve u svemu situacija s Agrokorom je ponovno tamo gdje je bila prije čuvenog Lex Agrokora samo što smo umeđuvremenu legalno dozvolili bivšem povjereniku da nas olakša za nekoliko milijardi kuna. Industrijska prouizvodnja nekoliko kvartala za redom pada ali gle čuda pojedine financijske agencije nam podižu rejting! I sad neka netko kaže ili traži znanstvene dokaze kako na djelu nije hibridni, medijski rat u koji je uključeno samo nekoliko pojedinaca i grupica, a stradavaju čitavi narodi i nacije. Pitanje je samo dokle će to ići tako ili kada ćemo i mi podići glas protiv eurpskog političkog jarma poput Austrije, Italije, Poljske ili Njemačke koja ponovno podiže granične i carinske barijere. Ili ne treba ići dalje od susjedne nam Srbije koja je shvatila da je EU neozbiljna i previše interesna organizacija te ovih dana rekonstruira vladu i mijenja predsjednicu nametnutu od LGBT europskih lobija.