Ima li u Hrvatskoj prostora za obrazovane i poštene?

Simpatično ja kad u borbi za vlast (čitaj materijalno bogatstvo) političari obećavaju brda i doline, nude rezolutna rješenja ili glume filantrope, vjernike, domoljube, antifašiste ili fašiste ovisno o situaciji i potrebi... Ipak takvo neprirodno ponašanje teško je zadržati čitav mandat i skrivati od javnosti. Tako je i sastavljanje izbornih lista naših dviju najvećih političkih stranaka za europarlamentarne izbore razotkrilo pravu ćud i osobnost njihovih predsjednika. Vrlo je lako zapaziti kako je lista HDZ-a koliko se god oni trudili prikazati je kao mladenačku i stručnu ipak sastavljena samo od predsjednikovih poslušnika i štovatelja. S druge strane na listi SDP-a bilo je mjesta i za najveće kritičare aktualnog vodstva i osobito predsjednika, koji je tim potezom pokazao mudrost i liderske sposobnosti u donošenju odluka u interesu SDP-a, kako nije osvetoljubiv i zlopamtilo. Posljedice su svima poznate iako glavni protagonist sastavljanja HDZ-ove liste to ne želi i neće priznati što je ponovno još jedna loša karakteristika njegove osobnosti. Naravno kako svaki čovjek ima mana što vrlo često naglašava najdugovječniji gradonačelnik u Hrvatskoj (ostavljamo čitatelju da zaključi o kome je riječ) no poželjno je da negativne ipak ne prevladavaju. Stoga je potpuno nejasno zbog čega iz vlastitih redova, a počesto i iz medija dolaze tako snažne i neargumentirane kritike predsjedniku SDP-a jer gledajući objektivno riječ je o obrazovanom, politički iskusnom, skromnom, poniznom i ideološki neopterećenom i mudrom političaru. Usporedbe radi zanimljivo bi bilo na koji bi način bio takav profil političara prihvaćen u Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj ili nekoj drugoj državi zapadne demokracije. Uvjereni smo kako bi ga dizali u nebesa i to ne samo njegovi članovi već i novinari, politički analitičari i u konačnici birači. U tom kontekstu očigledno je, kako predsjednik SDP-a nema potrebe preispitivati svoje postupke i ponašanje već samo slijediti svoj DNK poštenja i nadasve ljudskosti, živjeti svoj život i preslikati ga u politički život. S druge nas strane brine kontinuirani medijski pritisak i guranje u predsjedničku utrku bivšeg predsjednika SDP-a koji je stranku ostavio u razvalinama i zavadio članstvo. Još nam zvoni u ušima njegova jedna u mnoštvu kontradiktornih izjava „Ili mi ili oni“ za što nema mjesta ili bolje rečeno ne bi trebalo biti mjesta na političkoj sceni. Osobito u Hrvatskoj koja je godinama duboko podijeljena u bilo kojem segmentu ili području. Ako se ipak unatoč brojnim privatnim problemima odluči za ulazak u predsjedničku kampanju i dobije podršku svoje bivše stranke morat će u najmanju ruku pripaziti na svoje izjave. Ili se ugledati na predsjednika stranke u raspadu koji nakon sazvane tiskovne konferencije nije odgovarao na pitanja novinara jer se nije pripremio. Čovjek barem priznaje svoje nedostatke i probleme koje je rješavao u zagrebačkoj četvrti Vrapče ali izgleda ne u potpunosti uspješno. No bolje i to nego da sa svojim bivšim  prijateljem, kojeg  je uzgred rečeno upoznao u toj četvrti,  davati ljudima lažne nade i obećanja poput etabliranih političara kojima je to u krvi. Nažalost zbog tih njihovih pravno neutemeljenih eskapada pojedinci su već počeli dobivati pravomoćna rješenja i znatne financijske kazne. Dokaz je to kako nigdje, a osobito u politici nema jednostavnih poteza,  mesijanskih obrata i populističkih rješenja. A sve nam to nudi za sada jedini javno obznanjeni kandidat za predsjednika Republike!