SNAGA JEDNOG DRUŠTVA NE MJERI SE SNAGOM MLADIH NEGO BRIGOM O STARIJIMA

Snaga jednog društva ne mjeri se snagom mladih nego brigom o starijim osobama, glavna je poruka okruglog stola održanog u ponedjeljak u karlovačkom dnevnom boravku Crvenog križa „Aktivni kutak 60+“

Tema okruglog stola bila je informiranje starijih osoba o mogućoj štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, kao i osvješćivanje javnosti o nužnosti borbe protiv nasilja nad starijim osobama.

Psiholog Ivan Sušanj iz HZJZ Ličko-senjske županije posebno je istaknuo da zlostavljanje nije samo ono fizičko, već i psihičko, emocionalno, ekonomsko, ali i zanemarivanje. Također je rekao da svatko od nas zaslužuje poštovanje i uvažavanje, a ne da nam se u starijim godinama događa uskraćivanje raznih potreba, pravovremenost lijekova, pa onda i beznađe. Zato je pozvao sve da prijave zlostavljanje koje vide nad nekime, a da prijava socijalnoj službi ili policiji može biti i anonimna.

„Zanemarivanje i zlostavljanje se može spriječiti, razgovor, informiranje i edukacija je preduvjet, a glavni cilj nam mora biti ne samo da osobe žive dulje, nego da žive dostojanstveno“, rekao je Sušanj i ustvrdio na kraju da se „snaga jednog društva ne mjeri snagom mladih nego brigom o starijim osobama“.

Andreja Navijalić je kao direktorica karlovačke Ustanove za zdravstvenu njegu u kući istaknula da zdrastvena zaštitu i fizikalna terapija u kući „najhumaniji vid primarne zdravstvene zaštite“, jer ulazi se u obitelji u kojima ima i vrlo teških okolnosti, gdje se nailazi i na komplicirane odnose i na zlostavljanje, nerijetko na fizičko, a vrlo često na psihičko zlostavljanje. Sustav treba biti upoznat sa svakom takvom pojedinačnom situacijom, rekla je i ustvrdila da trebamo što više dnevnih boravaka i raznih punktova za starije osobe, jer da mnoge starije osobe puno previše pritišče težina života i samoća, a kada su sami onda to još vodi i u depresiju.

Vrlo zanimljivo gledanje na zlostavljanje starijih i invalidnih osoba dala je predavačica Veronika Lendler, predsjednica Saveza udruga osoba s invaliditetom, koja je ustvrdila da neke obitelji na preveliki stres reagiraju nasiljem, kako rastu problemi vezani na kronološku dob i ili invaliditet, kako raste nemoć, tako raste i stres i neadekvatni odgovor obitelji ili njegovatelja na te probleme. Oni možda jednostavno ne znaju reagirati drugačije nego reagiraju nasilno prema onome koji je najslabiji. Zato s jedne strane društvo treba imati odgovore na pomoć i njegu, kako je rekla Lendler, da „pomognemo njegovateljima da nikada ne postanu nasilnici, da dobiju sva potrebna pomagala, tehnološka dostignuća itd.“, a s druge strane starije osobe i ili invalidi trebaju znati podvući crtu nad toleriranjem neadekvatnosti pomoći i ne sramiti se prijaviti zlostavljanje.

„U vrtići već treba razvijati kulturu nenasilja, da oni ne počnu jednog dana kopirati neadekvatno ponašanje odraslih prema starijim osobama. A u tom preventivnom smislu treba osnažiti i starije osobe, jer svi mi znamo sasvim jasno kada nam se događa nepravda, nasilje, ali starije osobe treba osnažiti da kažu: Dosta. Starije osobe moraju znati da u svojoj okolini imaju sustav koji će ih podržati“, zaključila je Lendler.

Voditeljica tima psihološo-socijalne podrške Crvenog križa Sanda Lovrić-Rupčić iznijela  je podatak da je zanemarivanje člana obitelji kažnjivo i da je propisana kazna 1330 eura i 45 dana zatvora. Poručila je da sve vidove zlostavljanja, psihičkog, fizičkog, ekonomskog i zanemarivanje treba prijaviti socijalnim službama ili policiji.

Ustvrdila je također da ni jedna baka ne treba prihvatiti da ju se dovede u stanje „sindroma bake robinje“. Briga o djetetu prije svega je briga roditelja i neprihvatljivo je da sav teret, sa sve više i više obaveza, pada na baku, nije obaveza bake da preuzme na sebe sve obaveze svoga djeteta, rekla je Lovrić-Rupčić.

Trend starenja društva vodi do potrebe za sve više institucionalne i vaninstitucijalne skrbi, pa je socijalna radnica Marina Bubaš ustvrdila da je Županijska služba Hrvatskog centra za socijalni rad nerijetko suočena s hitnom potrebom zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba kroz udomiteljstvo. Najčešće je tu riječ o potpuno nemoćnim osobama. Sada je u Karlovcu 26 udomitelja za odrasle osobe koji brinu o 102 osobe, u Ogulinu 26 obitelji brine o 91 osobi, u Slunju 11 obitelji o 42 osobe i u Dugoj Resi četiri obitelji o 31 osobi.

Bubaš je ustvrdila da broj o 266 osoba smještenih u tuđe obitelji govori da nam je „obiteljski život u krizi“, da su obiteljski odnosi „na nezavidnoj granici“, da je „poražavajuće“ koliko je zaposlenih osoba koje žive u istoj kući sa svojim ostarjelim rođacima koji kažu da oni „rade i da ne mogu brinuti o njima“.

Iz zanimljivog predavanja predsjednice Udruge StarKa Sabine Angeline Latin  o opasnostima ugovaranja uzdržavanja u zamjenu za vlasništvo nad nekretninom ili nekretninama, kao najvažniju poruku izdvajamo onu za osobe koje trpe različite oblike nesigurnosti za budućnost:

„Nemojte tajiti što god da vam se događa, podijelite s bližnjima, ali i prijateljima i susjedima, podijelite dileme o planovima, jer vi niste dužni nikome ništa ostaviti, već se pobrinuti za sebe i svoju dobrobit u starosti. Posavjetujte se s odvjetnikom, javnim bilježnikom, potražite drugo pravno mišljenje, ali i alternative prije potpisivanja ugovora o doživotnom, a pogotovo dosmrtnom uzdržavanju“ rekla je Latin.

Pri tom je ustvrdila da ljudi misle da će lako povući ugovor ako se predomisle, ako shvate da nisu dobro prošli, a tome nije tako. S jednim potpisom na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, s prijenosom imovine na uzdržavatelja odmah kod sklapanja ugovora, mogu ostati bez svega. Bez imovine i bez uzdržavanja. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je puno sigurnija opcija, jer imovina prelazi na uzdržavatelja tek nakon smrti uzdržavane osobe.

Pojasnila je Latin također i da  alternativa sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju može biti obraćanje udrugama koje se bave pružanjem socijalnih usluga i pomoći u kući, kada se netko više ne može brinuti sam o sebi. Možda je rješenje ugovor o najmu stana, kao potpora za smještaj u dom, možda prodaja neke nekretnine.

Potpredsjednica Hrvatskog Crvenog križa Branka Hastor rekla je da iako neki od ovih problema možda nisu prisutni kod svakog pojedinca uključivanje starijih u ovakve preventivne programe poticanje je njihovog aktivnog i odgovornog sudjelovanja u društvu, ali i ključno za razumijevanje i rješavanje problema.

Po njenom iskustvu starije se osobe jako srame kada se nađu u zlostavljanju i zanemarivanju svojih najbližih i teško im je prijaviti vlastito dijete, te trpe to stanje sve dok mogu. „Zato je važno govoriti o ovim temama, da vide da nisu sami i da uvide da to nije nikakva njihova sramota, da trebaju znati postaviti granicu i znati reći sad je dosta“, zaključila je Hastor.

Portal Trend je kratko izvijestio ovako