Hoće li umirovljeničke stranke iz novih političkih trendova u Hrvatskoj izvući neke pouke i shvatiti kakva snaga mogu postati pređu li preko dosadašnjih razmirica i kompromiserstva?

Mnogo toga u hrvatskoj politici više neće biti kao prije. Možda se ponavljamo, no vrijedno je to uvijek iznova naglašavati. Nakon dvije godine gotovo mahnitog verbalnog sukobljavanja na političkoj pozornici, borbeni slogan „Mi ili Oni“ polako pada u zaborav. Zajedno s lustracijom, listama 'izdajnika' i 'neprijatelja' te mnogim drugim retrogradim inicijativama kojima je cilj društvo staviti pod stakleno zvono. Dva mjeseca uoči prvih prijevremenih izbora u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti, promjene su vidljive i, bez pretjerivanja, dramatične.

Iz HDZ-a nakon dvije godine žestoke desničarske retorike dolaze pomirljiviji tonovi, na vidiku su novi ljudi i stavovi. Domoljubna koalicija pomalo se rasipa, a hrvatska bi demokršćanska perjanica na izvanrednim izborima mogla nasupiti čak i samostalno. Bez radikalnog balasta koji je dosad zauzimao mjesta u Saboru, a bez stvarnog doprinosa demokratizaciji društva. Možda najhrabriji, a donedavno i ne baš očekivan potez, povukao je HSS i njegov novoizabrani predsjednik Krešo Beljak. Odlučivši se za koaliciju sa SDP-om, hrvatski 'seljaci' prvi su pokazali zavidnu količinu vizije i racionalne kombinatorike. Hrvatska seljačka stranka tek treba dokazati hoće li biti na razini odabrane uloge u bliskoj budućnosti, no njihova je odluka dalekosežnija nego što trenutno izgleda. Jer, trebalo je mnogo promišljanja i razboritosti te se izvući iz slijepe ulice u koju ih je doveo poguban politički diskurs Tomislava Karamarka. Odjednom, SDP više nije poput psovke na ustima desnice ili desnog centra, nisu više 'komunjare', mrzitelji Hrvatske, tvorci nesposobne Vlade koji su 'upropastili' Hrvatsku...

Umirovljenička opcija u međuvremenu nije doživjela svoju političku renesansu, niti su čelnici brojnih umirovljeničkih stranaka (zasad) pokazali da ih zanima bilo kakav oblik suradnje koji bi vodio okrupnjavanju i boljim izbornim rezultatima. Hreljin HSU je, izgleda, već tradicionalno zadovoljan s dva obećana mandata te ne pomišlja mijenjati ulogu koalicijskog 'dežurnog umirovljenika'. Ublažavanje štete koju posljednjih desetak godina čini umirovljenicima metodom sindikalnih ustupaka, pod okriljem ove ili one koalicije, nije dalo rezultate. No, dajte mu mandat ili dva i bit će zadovoljan... Milivoj Špika i dalje pokušava uvjeriti javnost da je BUZ umirovljenička stranka no, opetovanim žalopojkama da ga u Domoljubnoj koaliciji ne shvaćaju ozbiljno, istovremeno demantira sam sebe. S obzirom na političke i pravosudne repove iza sebe, teško će se ciljanoj populaciji nametnuti kao ujedinitelj.

Mi u Stranci umirovljenika i dalje vjerujemo da bi umirovljeničke opcije jedinstvene, udružene u samostalnom nastupu na izborima, s jasnim ciljevima i programom, osvojili svoja mjesta u Saboru. U političkom trenutku kada pomalo padaju ideološke i svjetonazorske barijere suradnji, a uloge na političkoj pozornici pomalo određuju racionalno rasuđivanje i pragmatizam, umirovljenici, nas 1,25 milijuna, u opasnosti smo da opet ostanemo kratkih rukava. Vječite 'žrtve' kojima će svaka vlast dobrohotno poručivati da su mirovine sigurne. Iza skuta takve vlasti smješkat će vam se 'vaši' zastupnici, koji su se prodali za šaku mandata ili kuna. Birajte stoga pažljivo, izvanredni izbori u rujnu tek su prvi u nizu odabira na kojima ćete odlučivati o svojoj sudbini.