Ima li još nekoga u Hrvatskoj kome nije jasno kako kriminalci, lopovi, uhljebi ili jedan dio naših sugrađana koje možemo počastiti sličnim epitetima upravlja našim životima i budućnošću. Objavljivanje telefonskog razgovora s pravnicom koja je meteorski prigrabila jedno od čelnih mjesta u zagrebačkoj gradskoj upravi posljednji je za to dokaz u nizu. Pri tome može joj se čak oprostiti da ne zna što znači ustoličiti, da ne čita svoja rješenja o poslu i ne razumije zakonske uvjete koji govore o radnom stažu i iskustvu koje je potrebno za obnašati neko radno mjesto. Naime to je stvar znanja i poznavanja pravnih propisa i regula i možemo jednostavno reći kako je to loša pravnica. Ali kada je javna tajna da dotična osoba ima problema u svojoj radnoj okolini tj. bolje rečeno podređeni se žale na grubost, oholost, bahatost ili jednom riječju mobing koji provodi i terorizira podređene opravdanja nema. Dodamo li tome očiglednu činjenicu da je svoje radno mjesto dobila ne svojom zaslugom već kao nagradu koju joj je osigurala majka, dodatno se postavlja pitane o kadrovskoj politici i svrsishodnosti ljudskih potencijala. Ovaj eklatantni primjer nažalost nije usamljen i karakterističan samo za zagrebačku gradsku upravu već se takav obrazac ustoličio na svim nivoima i vrstama državnih i javnih službi. Prvenstveno iz tog razloga  mladi, sposobni i školovani radnu sredinu pronalaze izvan granica naše države. No osim ustoličenja na atraktivna radna mjesta naš je velik problem i nezaustavljiva lakomost i pohlepa političara u zgrtanju materijalnih bogatstva. Još je teže kad se bogatstvo mora sakriti i ne kaže se uzalud kako je teško imati, a ne smije se pokazati. No da kočnice popuštaju pokazuju primjeri skupocjenih Mercedesa gradonačelnika Velike gorice i ministrice regionalnog razvoja ili nekretnine ministara. Najnoviji slučaj bivšeg župana koji je za 8 godina župovanja uspio sagraditi kuću vrijednu nekoliko milijuna kuna to potvrđuje. Pri tome nesuvislo obrazloženje i izmotavanje sa bruto i neto površinom kuće vrijeđa inteligenciju svih nas koji dobro poznajemo postupak s nekretninama, građevinskim i uporabnim dozvolama, izračunom komunalne naknade i sličnim obvezama prema državi. Stoga nije krucijalno pitanje vezano uz birokratsku zavrzlamu oko manje prijavljenih kvadrata već kako je moguće steći za nekoliko godina obnašajući političku funkciju takav imetak. Pravo je pitanje porijekla imovine i kada bi se tako postavile stvari tko zna kakva bi se još otkrila povezanost ministra kojeg se uporno prikazuje kao bivšeg uzornog župana. No ljudski gledano nadamo se da špic cipele i šmrkanje nisu dio miljea ovog ministra već da je u pitanju nasljedstvo, prodaja neke obiteljske nekretnine, podignut dugoročni kredit ili možda poput bivšeg predsjednika Mesića jednostavno novčana posudba od nekog prijatelja. Ipak sve dok je u prvom planu neto i bruto površina postoje veliki razlozi za opravdanu sumnju u zakonitost materijalnog stjecanja nekretnine i zaključak kako vuk vuka ne napada. Štiteći tako jedni druge daju još jedan dodatni motiv mladima, koji žele zaraditi pošteno i na temelju svog znanja i sposobnosti, da sve više zaobilaze vlastitu domovinu.