Političko navlačenje i natezanje oko saborske većine traje već mjesecima i o tome su napisani brojni komentari i analize sa samo jednim zaključkom kako ona ne predstavlja volju birača. Unatoč tome s druge strane, vjerujemo li državnim statističarima, gospodarstvo se oporavlja, BDP  i rejting raste, nezaposlenost pada i čini se kako sve bolje živimo ali to još ne osjećamo. Ili su nam osjetilni organi postali otporni na promjene oko sebe? Ipak prije će biti kako su nam vjeru u optimizam uništili političari koji nikako da priznaju da je nezaposlenost pala zbog silnog broja iseljenih ljudi, zaduživanje pada jer ministarstva ne rade ništa već poput tehničke vlade održavaju samo hladni pogon i štede, međunaordni rejting raste jer to tako strani moćnici žele, a svakako je matematički gledano lakše  povećati BDP sa niskih razina nego pojedinim državama koje godinama imaju visok porast BDP-a.

Uzimajući sve ovo u obzir većina naših sugrađana nema pretjeranog razloga za optimizam. Realno zadovoljni su samo pojedinci koji uz vladajući HDZ glume većinsku stranu u saboru. Pri tome je logično da nacionalne manjine budu uvijek uz vlast kako bi zaštitili svoje interse. No istovremeno toliki broj saborskih zastupnika nije politički opravdan ali je političkim strankama na vlasti oportun i krug se zatvara. Unatoč tome što se moraju namiriti brojni apetiti i kontinuirano davati ustupci što je postala primarna zadaća manjinskih zastupnika i predstavnika pojednih strančica i tzv. nezavisnih zastupnika. Kruna svega je u konačnici korupcijska hobotnica i interesna umreženost svih dionika što je postala najveća rak rana našeg društva. Stoga antikorupcijski program SDP-a koji je ovih dana predstavljen u javnosti treba biti smjer u kojem se mora kretati naša poiltička stremljenja. Pri tome treba imati na umu kako pojedinci provode sve planove i aktivnosti. Imajući na umu da sadašnja prevaga u vlasti počiva na bivšim članovima SDP-a nadamo se da ovaj program neće doživjeti fijasko na selekciji, pouzdanosti i moralnim vrlinama članova stranke koji ga trebaju provesti u djelo. Možda je to posljednji vlak koji nam se nudi i kojeg možemo uhvatiti kako bi se izbavili od samouništenja i odmakli od carstva ucjena i podvala, racionalno razlučili lažne i fabricirane optužbe od stvarnih i prepoznali slične metode koje karakteriziraju podzemlje i mafiju, a na političke strukture.