Političke stranke imaju svoju veliku ulogu i značaj u kreiranju društvenog  života ali isto tako i na svakog pojedinca. Uzmimo za primjer mirovine i dovoljna je samo jedna politička odluka da se one povećaju te da se izvrši predizborno obećanje stranke na vlasti. Razumijevanja radi mislimo na Hrvatsku demokratsku zajednicu ako nekome nije jasno tko je na vlasti i tko čini vladajuću većinu jer je to doista prosječnom građaninu teško razlučiti. Isto kao i situaciju s INOM koju smo već trebali vratiti u hrvatske ruke ali najnovijim manevrom  tj. izmjenom konzultanta za otkup dionica proces je prolongiran do sljedećih izbora. Ministri gospodarstva i energetike u tome su preuzeli na sebe smokvin list kako bi zaštitili premijera i posve je jasno zbog čega nisu eliminirani iz vlade. Iz vlade koja je potpuno podređena samo jednoj osobi bez suvišnih razmišljanja i ideja ali odanih i spremnih osoba da sve čine u zaštitu velikog vođe. Tako će bez trunke stida poltroni nagovijestiti kineze kao spas za brodogradnju, dopuštati gradonačelniku Zagreba paljenje otpada na Jakuševcu ili Jankomiru, sprečavati referendume ili pritvarati prosvjednike koji zazivaju ćaću.                     

S druge strane naša najveća prirodna i nacionalna bogatstva su prepuštena na upravljanje nestručnjacima ili mafijašima ali o tome se ne vodi briga. Tu i tamo je spomenuto kako su velike poljoprivredne površine uredbom vlade dodijeljena Forte novi tj. vlasnicima koji dolaze tko zna od kuda. Koncesije za pitku vodu odavno su podijeljene a za plin i naftu brinu se i nadalje manjinski vlasnici INE. No možda je najveća nezainteresiranost prema hrvatskim šumama u kojima godinama ne postoji plan sječe i pošumljavanja već se samo stabla krče i preprodaju. Dovoljno je pogledati samo  kaverne u zaštićenom parku prirode Medvednica ili videosnimku koju smo primili u Stranci umirovljenika o devastaciji šuma na Petrovoj gori. U trominutnoj snimci vide se milijuni kubnih metara trupaca koji će završiti naravno u inozemstvu jer domaća drvna prerađivačka industrija ne postoji. Kao niti jedna druga pošto smo sve uspješno privatizirali i uništili. Stoga se naši šumari u tišini obogaćuju i ne brinu o eroziji tla, proizvodnji kisika i eliminiranju ugljičnog dioksida ili prirodnim staništima brojnih životinja. Kada bi institucije radile svoj posao državni bi se proračun eliminiranjem krađa u hrvatskim šumama odjednom povećao toliko da ne bi imali nikakvih problema sa njegovim punjenjem izmišljanjem raznoraznih poreza i nameta. No zašto to oni koji su na vlasti i o tome mogu odlučivati  ne riješe nije nam poznato ili je možda bolje da ne znamo.