Najugroženija populacija u Hrvatskoj je i najoptimističnija?!

Jučerašnja anketa koja je objavljena u Dnevniku novatv je bila veoma zanimljiva, ali ne zato jer je DP doživio očekivani pad rejtinga ili zato jer je HDZ nešto narastao, već radi nekih drugih odgovora anketiranih koji otvaraju mnoga pitanja.  Teško se oteti dojmu i ne postaviti pitanje postajemo li mi država slučaj ili uz malo cinizma „za promatranje“?

Kako razumno objasniti da je najugroženija skupina, dakle umirovljenici i oni koji će to uskoro biti  (60+) naših sugrađana skupina koja na budućnost gleda sa najviše optimizma?

Za umirovljenike i starije osobe nema obećane gradnje centara i domova za umirovljenike, nema obećanog povećanja mirovina, nema obećanog poboljšanja formule za usklađivanje mirovina, nema 13. mirovine, nema božićnice, nema uskrsnice, nema ulaganja u hospicije i palijativnu skrb, nemaju mogućnosti putovati po svijetu... ali zato imaju hrpu lažnih obećanja pred svake izbore koje očito poput zombija uzimaju zdravo za gotovo.

Jeli to možda zato jer stariji ljudi često imaju osjećaj nostalgije za prošlim vremenima i mogu pozitivno ocjenjivati trenutnu situaciju u odnosu na prošlost. Jeli to možda zato jer stariji građani imaju niža očekivanja pa su zadovoljni i sa malim poboljšanjima ili stabilnošću u društvu. Oni su možda prošli kroz turbulentna vremena, kao što su Domovinski rat i tranzicija iz socijalizma u kapitalizam, pa im radi svega proživljenog sadašnje stanje djeluje zadovoljavajuće.

Jeli to možda zato jer su stariji ljudi često puno otporniji na promjene od mladih radi čega su konzervativniji u svojim stavovima. Takav stav često može preferirati status quo radi čega su stariji ljudi skloni manje kritizirati trenutno stanje. Jeli to možda zato jer je većina starijih već odavno kao članovi usprkos svemu ostaje lojalna određenim političkim strankama ili vođama koji su trenutno na vlasti. „Jedni će do smrti za Vranju a drugi za Tita“

Jeli to možda zato jer su vođeni dugogodišnjim iskustvom zadovoljni stanjem kao što su sigurnost, zdravstvo, društveni odnosi i slično, što im je u trenutnim okolnostima važnije od socijalnih ili ekonomskih pitanja, pa i pitanja poput visine mirovina. Jeli to možda radi toga što su se stariji građani pod utjecajem politike i lažnih predstavnika umirovljenika i starijih osoba pomirili sa stavom kako oni ništa ne mogu promijeniti pa se samo nastoje prilagoditi trenutnoj situaciji prihvaćajući tako i male mirovine kao nešto što je van njihove kontrole fokusirajući se pri tome na neke druge pozitivne strane života.

Može li kombinacija navedenih pitanja i odgovora dati neko racionalno objašnjenje zašto stariji građani istovremeno mogu biti najoptimističnija skupina društva a time i najzadovoljniji pravcem koji ide zemlja, a istovremeno se najviše žaliti na male mirovine, skupe domove, lošu zdravstvenu skrb itd itd itd.

Daju li neki stavovi iskazani u anketi Crobarometra i odgovor na pitanje zašto na nedavno održanim parlamentarnim izborima preko 90% umirovljenika i starijih osoba nije podržalo povećanje mirovina u prosjeku za 200 €  odmah čime se svaki od njih kroz naredne 4 godine odrekao 10.000 € .

Ne plačite, samo plešite
Rim-tim-tagi-digi-dim-tim-tim

U Zagrebu, 25.05.2024.

UMIROVLJENICI ZAJEDNO, SU, BUZ, DSU

„UMIROVLJENICI ZA EUROPU“