Horvat na OTV-u: Ne graditi sliku starijih kao teretu, generacija 60 plus ima puno za ponuditi i dati
Klikom na link OTV-ovog youtube kanala možete pogledati emisiju u povodu Međunarodnog dana starijih osoba. Gotovo u cijelosti sadržaj možete i pročitati u nastavku:
Gostujući na OTV-u na Međunarodni dan starijih osoba Vesna Horvat, glasnogovornica Stranke umirovljenika, inače vijećnica Gradskog vijeća Grada Karlovca i suautorica uspješnog projekta Splet generacija, izrazila je želju da se tim povodom što detaljnije progovori o temama koje muče umirovljenike, ali s prijedlozima i mogućim rješenjima. O svojim viđenjima problema i rješenjima govorila je i Dijana Borović Galović, druga suaotoricau Spleta generacija.
Smatra da je važno da se taj dan obilježi ne bi li što više ljudi uvidjelo potencijale starijih, jer da, kad se govori o starijim ljudima, ne smijemo govoriti samo o problemima, o pomaganjima, jer se tada gradi slika tih ljudi kao teret koji moramo nekako nositi.
„Generacija 60 plus i te kako šta ima za ponuditi i dati i u tim godinama, ja imam 69 godina, vjerujte mi, doprinosim zajednici. Ali ne u tom smislu da mi moramo sami nešto sad raditi, nuditi, rješenja ovo ono. Moraju se uvažavati naši potencijali, kao zajednica, kao društvo moramo imati puno više programa koji će iskoristiti potencijale starijih osoba.
Voditeljica emisije Svakodnevica Nika Mikulek upitala je nije li nerijetko možda problem da se stariji ljudi sami u sebe zatvore, a da je manje problem u samom društvu, a Horvat je odgovorila da se stari ljudi između sebe razlikuju jednako kao i mladi između sebe, te da generalizacije nikad ni u čemu nisu dobre.
Naravno da ima ljudi koji se povlače u sebe. Zašto se povlače u sebe? U nekakvoj analizi, u razgovoru, kad pristupiš osobi možeš vidjeti koji su razlozi. Ja jednostavno vidim oko sebe ljude, evo konkretno jednu udovicu, kaže Horvat, koja dolazi na radionice Spleta generacija i koja jako dojmljivo kaže: Kad sam vani, dobro sam. Teško podnosim dane sama kod kuće, ali ne možeš samo besciljno lutati“. Njoj trebaju sadržaji, a nismo svi za sve, treba što više različitih programa.
Neki ne mogu participirati u društvu nezadovoljni svojim statusom, nezadovoljni mirovinama, osjećaja napuštenosti od obitelji. Evo recimo ja osobno čekam dvije godine inkluzivni dodatak, pa to nije fair. Zaštićeni najmoprimci? Ljudi imaju egzistencijalne probleme koji traju godinama. Mnoge ljude nezadovoljenima čini nedostatak domova, izostanak njege i pomoći, nabrojila je Horvat i istaknula da za sve njih spas predstavljaju . programi, programi poput Spleta generacija Grada Karlovca.
Opisujući projekt Splet generacija voditeljica radionice Samopouzdanje – Ljubav u pokretu Borović Galović je naglasila da je to sadržaj za starije, sa sudjelovanjem mladih, u kojima oni participiraju. Izrazila je zadovoljstvo što su grad Karlovac u Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva prepoznali taj program i podržali ga jer da je dobar za ljude koji su u stanovima, koje muči samoća.
„Nekad možete stanovat sam i biti uključeni u sve, a samoća je kad se osjećate da nikom ne pripadate, da niste korisni i što to dulje traje, nastaju problemi za psihičko stanje čovjeka, psihičko na fizičko stanje. Nekad upadamo u nekakve ovisnosti, a cigarete i alkohol vode u bolesti i one skraćuju život“, govori Borović Galović i naglašava da zato trebamo što više aktivnosti.
Na pitanje o odazivu i komentarima na tu radionicu, ali i na Plesnu, Keramika ruke i duša, Školu glume i Mozgalice 60+ Horvat je rekla da je zadovoljstvo polaznika veliko, te je iznijela, kako je rekla - dokaz.
Kad je u rujnu radionica Mozgalice 60+ završila, već nakon brzopoteznog turnira u Double Igri, svi tužni i razočarani, odlučili smo ići dalje i formirali Sekciju Stolne društvene igre pri Matici umirovljenika Karlovac. Dijana je voditeljica nove sekcije i već na prvom susretu, bez nekog marketinga, nastavilo se s Mozgalicama, već prvog dana 15-tak ljudi igralo je na tri stola. Igrao se Splendor.
Daljnji je tijek emisije bio posvećen istraživanjima na temu osamljenosti kao bolesti. Kao problema koji dovodi do raznih kroničnih stanja.
Najprije je bilo provedeno jedno istraživanje na 350.000 ljudi. Dakle, pratili su njihove zdravstvene stanje i kartoni njihovi i potvrđeno je da je umrlo neusporedivo više ljudi koji su uz kroničnih bolesti patili i od usamljenosti. Novo veliko istraživanje na 3,5 milijuna Europljana potvrdilo je to. Njemački neuroznanstvenik Manfred Spizer u knjizi Usamljenost kao neprepoznata bolest iznio je dokaze da usamljenost aktivira iste centra u mozgu kao i bol. Dakle, ljudski mozak percipira usamljenost kao bol. Bol je pokazatelj ugroženosti fizičkog integriteta, a usamljenost je indikator da nam je ugrožen društveni integritet. Jer čovjek je društveno biće.
Upitana o mogućem rješenju Horvat se našalila da je već sama sebi dosadna, te je ponovila: Programi, programi, programi.
„Mi imamo dovoljno programa u sportskim raznim klubovima i sekcijama, pa i za starije, odnosno ljudi ostanu u biciklizmu, iako imaju ozbiljne godine i sl. U folkloru, bez starih, bi se raspalo puno KUD-ova, ali nisu svi za sport i za foklor, potrebni su programi u kojima će razni ljudi moći participirati. Da osjećaju da su oni ti koji rade sadržaj“, rekla je Horvat i iznijela primjere sa keramičarske radionice „Ruke i duša“ u kojoj su i skeptični polaznici pokazali kreativnost.
Dodala je da smatra da je puno sadržaja gdje se ljudi mogu uključiti, ali se ne uključuju i nijedan grad, nijedna općina, nijedan udruga ne bi smjela pustiti da pokraj njih prolaze ljudi na kojima vidiš da više ne vode brigu o sebi, da su se pogubili, da nisu dobro, da mentalno nisu dobro, te je predložila svakom gradu da u financiranje udruga uključi programske ciljeve koji se odnose baš na uključivanje starijih i da ne budu socijalno isključeni. „To je jako važno jer“ naglasila je Horvat, „kad se udrugama stvore uvjeti, sve što država i gradovi i općine ne mogu riješiti, riješit će udruge“.
Govoreći o svojoj radionici i projektu Ljubav u pokretu Borović Galović je rekla da mu je autorica socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja Gordana Galetić. To je prvo bio program za djecu adolescente, pa se razvio u program za odrasle i starije: „Ja sam prva u Hrvatskoj koja je radila taj program sa starijim osobama i vidjela prekrasnih primjera, npr. tri žene koje su proživjeli velike tragedije, međusobno si pomažu i dobro su, jer su podrška jedna drugoj“.
Važno je, dakle, naučiti na koji način da se stvori zajednica, na koji način da se ljudi osjećaju korisno, na koji način da kažu ne, znati što je za njih dobro, kako raditi za sebe prave odabire, ali program Ljubav u pokretu pri tom ih ne nastoji promijeniti.
„Ja nastojim da oni sami znaju na koji način se brinuti o sebi, jer čovjeka ne treba promijeniti, treba izvući iz njega ono najbolje“, rekla je certificirana voditeljica Borović Galović.
Horvat je za cijeli Splet generacija rekla da nisu uspjeli privući dovoljno mladih na radionice, da njima nije simpatično te neke radionice sa starcima raditi, ali kako projekt traje tri godine da treba puno toga promijeniti na bolje, te je istaknula ponovno: „Moramo raditi. Hajdmo napraviti u svim gradovima programske ciljeve za udruge, osigurati sredstva i okvire, da rade na suradnji starih i mladih“.
Da bi pojasnila širinu problema i potreba Borović Galović je naglasila razliku između integracije i inkluzije. „Integracija znači biti prisutan, a inkluzija znači pripadati. Kada mi napravimo sve, uvijete da čovjek može napraviti svoj izbor.To je inkluzija. Na taj način sam radila i s osobama sa intelektualnim teškoćama, ali i sad radimo i s mojom generacijom, s nama starijima, da se osjećamo da pripadamo. Znači da nismo samo prisutni. Znate, kada ono kažu stari ljudi su prisutni u svim sferama života, mislim da to je ono - prisutni. Ali oni trebaju pripadati, trebaju imati izbor“.
„Da, ne radi se samo o tome da ti budeš jednostavno konzument sadržaja. Ima puno i filmova i kazališta i ne znam čega, ti možeš doći sjest i uživati. U stvari se vraćaš poražen, sam, nešto nije dobro, nešto fali. Nisi participirao u sadržaju, čak nemaš kome ni ispričat šta je bilo dobro, šta je bilo loše u tom sadržaju“ kaže Horvat i podsjeća na Filozofiju usamljenosti Larsa Svendsena koji tvrdi da je taj čovjekov osjećaj pripadnosti, dakle zajednici, grupi, obitelji, jednostavno to da pripadaš nečemu, da je ta bliskost presudna za smisleni život. Za smisao života.
Govoreći posebno o Školi glume u Spletu generacija Borović Galović je, ovaj put kao polaznica, rekla: Na neki način to nas drži mladima i svježima, kada tako ulazimo u neke nove životne situacije, te je pohvalila voditelja Davora Tarbuka i izdvojila činjenicu da sa grupom 60 + radi po istim metodama kao i sa studentskom grupom. Jer poznato je da se starije građane često potpuno neopravdano generalno smatra manje sposobnima od mladih, a razlike su na obje strane i ne treba generalizirati.
Upitana o gorućim problemima starijih Horvat je pobrojala egzistencijalna pitanja, siromaštvo, nedostatak domova, hospicija, porast ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, te rekla da društvo mora naći odgovor na pitanje dostojanstvenog života starijih.
Još je veći naglasak dala na aktivno staranje, da zaslužujemo dostojanstveni odnos, da se otvaraju razni programi koji će pronaći odgovore na pitanja dostojanstvenog i aktivnog staranja. A Borović Galović je na svom primjeru rada na pola radnog vremena uz mirovinu, da je jako puno umirovljenika ponovo u svijet rada. „Evo ja sam sretna, ispunjena sam, stvarno sam ispunjena s ovim programom Splet i s tim što sam nekom potrebna. Što sam tu da svoje znanje još prenesem. I to je ono važno da znamo da smo potrebni.
Stranka umirovljenika predala je Ustavnom sudu prije više od godinu dana zahtjev za provjeru ustavnosti zakona ZOMO po kojim se može raditi puno radnog vrijeme, 8 sati dnevno, ali uz to da se mirovina prepolovi.
„I što se događa? Događa se to da jako malo ljudi radi na ugovor na puno radno vrijeme, a u stvari rade 8 sati. Samo je prikazano da rade na pola radnog vremena. Takve probleme jednostavno moramo rješavati zaključila je Horvat i predlažem ministru Alenu Rušiću da neodgodivo ustaviti koordinirani sustav potpore skupinama od rizika u siromaštvu i za sve ostale probleme, jer da se za puno toga nekako vide rješenja iako su još uvijek daleko.









