Imajući u vidu broj zemalja EU koje su suočene s problemima deficita i dugova i budući da se njihova kontrola i rješavanje neće odvijati na nivou drugih institucija EU nego u EFSF-u, postaje jasan utjecaj Njemačke na budući razvoj Europe.

Politička dimenzija ovog modela je najznačajnija, a na prvi pogled najmanje vidljiva. Ona se sastoji od nekoliko aspekata. Prvo, vodilo se računa o reakciji vlastitih birača, odnosno poreznih obveznika u vlastitoj zemlji. Trebalo je izbjeći osjećaj da će oni plaćati grčke, a zatim i dugove drugih problematičnih članica EU (zemalja GIIPS-a: Grčka, Italija, Irska, Portugal i Španjolska, odnosno u kratkom roku zemalja GIP-a: Grčka, Italija i Portugal). Takav osjećaj doveo bi do gubitka izbora političara koji bi takav model predložili.

Računovodstveno rješenje nalazi se u preknjižavanju financijskih obveza Grčke koje dospijevaju ovih dana na nove datume dospijeća za 15, 30 ili možda 40 godina. Na taj način izbjegnut je bankrot koji bi doveo do kolapsa cijele Europske monetarne unije i ugrozio temelje europskog udruživanja.

Time bi se i sam politički projekt jedinstvene Europe doveo u pitanje kod najrazvijenijih zemalja koje čine njegovu ekonomsku i političku osnovu. Primjerice, 2013. godine održat će se parlamentarni izbori u Njemačkoj, koja bi morala podnijeti najveći teret grčkog duga. Teško bi bilo objasniti njemačkim biračima, koji su inače iznad prosjeka skeptični prema EMU, zašto oni moraju plaćati grčke i dugove drugih zemalja koje više troše nego što zarađuju.

Računovodstveno rješenje nalazi se u preknjižavanju financijskih obveza Grčke koje dospijevaju ovih dana na nove datume dospijeća za 15, 30 ili možda 40 godina. Na taj način izbjegnut je bankrot koji bi povukao za sobom Italiju, Portugal, Irsku, Španjolsku, a time doveo do kolapsa cijele Europske monetarne unije i ugrozio temelje europskog udruživanja. Problemi u bilo kojoj članici monetarne unije (korisnice eura kao zajedničke valute), putem „spojenih posuda“ prenose se na sve članice.

Način na koji je za sada riješena grčka dužnička kriza više liči na otpis dugova Grčkoj nego na neki od modela financijskog restrukturiranja tih dugova. Gledajući realno, drugog rješenja nije niti bilo.

Ako jedna članica ne može plaćati svoje račune, odnosno otplaćivati dugove (što je slučaj s Grčkom), postaje upitna vrijednost i stabilnost i rizik poslovanja s eurom postaje veći. Premija rizika povećava kamate za sve vrijednosnice izražene u eurima, zbog čega zemljama koje su visoko zadužene, ili imaju visoke tekuće deficite (kao što su Italija, Portugal, Irska, Španjolska), povećava teret otplate dugova i vodi ih na put prema grčkoj situaciji.

Grčka je jednostavno bankrotirala i ne postoje takve reforme i politike uz koje bi ona u sljedećih 15 ili 30 godina vratila ili barem servisirala svoje dugove.

Način na koji je za sada riješena grčka dužnička kriza više liči na otpis dugova Grčkoj nego na neki od modela financijskog restrukturiranja tih dugova. Gledajući realno, drugog rješenja nije niti bilo. Prevladao je politički cilj očuvanja europske monetarne unije i same EU. Veličina grčkog javnog duga (328 milijardi eura) čini oko 3,5 posto bruto domaćeg proizvoda 17 članica Europske monetarne unije (9.204 milijardi eura 2010. godine), odnosno 2,6 posto BDP.a 27 članica Europske unije (12.280 milijardi eura). To nisu iznosi koji bi financijski mogli dovesti u opasnost Europsku uniju. Čak njihov otpis ne bi bio veliki financijski udarac za vjerovnike.

Međutim, osjetljivo političko pitanje u monetarnoj uniji je da zemlje s deficitom žive na račun onih koji ostvaruju suficit, koje su efikasnije ili samo više rade i zarađuju, a troše manje nego što zarađuju. Na račun njihove štednje žive drugi koji manje rade, a više troše. Takav odnos stvorio bi jaki pokret protiv EU i čitav napor jedinstvene, sigurne i stabilne Europe doveo bi u pitanje. Zbog toga su u EMU ograničeni deficiti na 3 posto, a javni dug na 60 posto. Svako prekoračenje tih kriterija mora pratiti program povratka u dogovorene okvire. Zemlje s dužničkim problemima nisu poštivale ta pravila.

Jednostavna računica pokazuje da bi Grčka za samo plaćanje kamata trebala u 2011. godini imati stopu rasta BDP-a od 5,7 posto i nulti deficit u proračunu. Međutim, procjena je da će Grčka ove godine imati negativnu stopu rasta (-2,9 posto), i proračunski deficit od 8,9 posto BDP-a.

Financijsko restrukturiranje grčkog duga nije moguće bez velikih promjena strukture grčkog gospodarstva i promjene društvenog ponašanja. Europska unija za sada nema takvu moć niti instrumente kojima bi to provela. Grčka je jednostavno bankrotirala i ne postoje takve reforme i politike uz koje bi ona u sljedećih 15 ili 30 godina vratila ili barem servisirala svoje dugove. Financijski model rješavanja trebao bi se temeljiti na financijskoj analizi njegove izvedivosti. Glavni elementi tog modela su: sadašnji ukupni dug, tekući deficit, kamate na dug, bruto domaći proizvod i stopa njegovog rasta. Pojednostavljeno, današnji ukupni dug je zbroj svi neplaćenih deficita države i kamata iz prošlih godina.

Glavna bit modela prihvaćenog 22. srpnja na europskom vrhu je u stvari u preuzimanje grčkih dugova i u budućnosti dugova drugih visoko zaduženih „perifernih zemalja EU“ od strane europskih financijskih institucija.

Grčki bruto domaći proizvod (BDP) u 2010 godini bio je oko 230 milijardi eura, a ukupni javni dug 328 milijardi eura ili 142 posto BDP-a (do kraja 2011. bit će preko 345 milijardi eura). Jednostavna računica pokazuje da bi Grčka za samo plaćanje kamata (uz pretpostavku da je kamata 4 posto) trebala u 2011. godini imati stopu rasta BDP-a od 5,7 posto i nulti deficit u proračunu. Međutim, procjena je da će Grčka ove godine imati negativnu stopu rasta (-2,9 posto), i proračunski deficit od 8,9 posto BDP-a. Prognoze za 2012. nisu puno pozitivnije. Model rješavanja grčkog problema koji je neki dan usvojen na Europskom vrhu predviđa smanjenje javnog duga kroz prodaju državne imovine, dovođenje u red javnih financija da se iz situacije deficita u roku od pet godina počne ostvarivati suficit i stopa gospodarskog rasta koja bi uz ove uvjete osigurala „održivost“ javnog duga, odnosno, smanjenje njegovog udjela u BDP-u na 60 posto (Maastricht Treaty).

Stvaranje suficita u proračunu u postojećoj situaciji znači kresanje javne potrošnje kroz smanjenje plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru, socijalnih transfera, subvencija, javnih nabavki itd. Ovakve oštre proračunske mjere, osim socijalnog i političkog problema, proizvest će kontraefekte u ekonomskom dijelu istog modela kojim se rješava kriza. One će utjecati na pad potražnje, a time i daljnje smanjenje bruto domaćeg proizvoda čiji je rast osnova za smanjivanje javnog duga.

Način rješavanja grčke i budućih dužničkih kriza među EMU zemljama može imati dalekosežne, možda i tektonske (geo)političke promjene na europskoj i svjetskoj sceni.

Glavna bit modela prihvaćenog 22. srpnja na europskom vrhu je u stvari u preuzimanje grčkih dugova i u budućnosti dugova drugih visoko zaduženih „perifernih zemalja EU“ od strane europskih financijskih institucija, prije svega financijskih stabilizacijskih fondova (EFSF – European Financial Stability Facility i EFSM – European Financial Stabilisation Mechanism, i sl).

Dospijeće takvih kredita produljeno je sa 7,5 godina sve do 40 godina. Kamate se određuju što je moguće niže, tako da je trenutna kamata oko 3,5 posto, puno niža nego što bi je mogle ostvariti EU zemlje s dužničkim problemima, ali i neke bez tih problema, na svjetskom financijskom tržištu.

Ovakav potez ima puno „za“ i puno „protiv“. Osnovni razlozi „za“ je rast povjerenja u EMU i euro kao valutu, stabilnost monetarne unije, mogućnost jeftinijeg financiranja javnih dugova zemalja s deficitom, isl. Razlozi „protiv“ su: dodatni troškovi za članice Unije, financijska pomoć iz fondova EU nije supstitucija za ekonomske i društvene reforme, potiče se „moralni hazard“, jer zemlje koje ne paze na svoje dugove očekuju da će ih na kraju uvijek pokriti Unija, i sl.

Kontrolu nad javnim financijama, a time i nad ekonomskim razvojem većine „perifernih“ zemalja EU kroz EFSF indirektno bi imala Njemačka. Zbog toga se uskoro mogu očekivati reakcije europskih zemalja, a prije svega Francuske i Engleske.

Način rješavanja grčke i budućih dužničkih kriza među EMU zemljama može imati dalekosežne, možda i tektonske (geo)političke promjene na europskoj i svjetskoj sceni. Svi budući financijski problemi rješavat će se kroz mehanizam EFSF - European Financial Stability Facility - koji uživa punu garancijsku potporu svih vlada europskih, ekonomskih snažnih zemalja, a prije svega Njemačke. Način djelovanja EFSF je na sastanku vrha EMU-a o rješenju grčke krize promijenjen. EFSF može povećavati veličinu svoga „fonda“ koliko je potrebno (sada je oko 440 milijardi eura) i financirati članice EMU-a s dužničkim problemima uz uvjet prihvaćanja „oštrih“ programa restrukturiranja od strane EFSF-a.

Novonastale situacije zasigurno će potaknuti Njemačku na jača razmišljanje o njenoj ulozi na svjetskoj sceni, a u Engleskoj na rasprave o njenoj ulozi u Europi.

Dospijeće takvih kredita produljeno je sa 7,5 godina sve do 40 godina. Kamate se određuju što je moguće niže, tako da je trenutna kamata oko 3,5 posto, puno niža nego što bi je mogle ostvariti EU zemlje s dužničkim problemima, ali i neke bez tih problema, na svjetskom financijskom tržištu. Svi dosadašnji EFSF aranžmani mogu se zamijeniti novim prema novim uvjetima i pravilima. EFSF može kupovati obveznice država članica EMU, za koje nitko drugi ne pokazuje interes i može djelovati preventivno sprečavajući nastanak dužničke krize. Privatnim investitorima koji se uključe u financiranje dugova ovih zemalja daje jamstvo za otplatu. Zbog toga će na kapitalnom tržištu biti sve manje „grčkih“, „portugalskih“, a sve više novih „euro“ obveznica.

Glavni „dioničar“ EFSF-a je Njemačka, koja daje i direktora. Odobrenje aranžmana ovisi o suglasnosti fonda u kojem najveći utjecaj ima Njemačka, slično kako što i na odluke MMF-a presudan utjecaj ima Amerika. Fond može donositi odluke bez traženja suglasnosti drugih institucija EU. Imajući u vidu broj zemalja EU koje su suočene s problemima deficita i dugova i budući da se njihova kontrola i rješavanje neće odvijati na nivou drugih institucija EU nego u EFSF-u, postaje jasan utjecaj Njemačke na budući razvoj Europe. Kontrolu nad javnim financijama, a time i nad ekonomskim razvojem većine „perifernih“ zemalja EU kroz EFSF indirektno bi imala Njemačka.

Čini se da se pred Europom otvara nova stranica drugačijih odnosa i utjecaja, gdje politička struktura koja je utemeljena na odnosima na kraju drugog svjetskog rata, treba biti zamijenjena u skladu s novim odnosima snaga.

Zbog toga se uskoro, kad se shvate svi aspekti ovakvog načina rješenja financijskih i ekonomskih problema EU, mogu očekivati reakcije europskih zemalja, a prije svega Francuske i Engleske. Francuzi, iako sretni što su težinu rješavanja europskih financijskih problema preuzeli na sebe Nijemci, mogu pomisliti da time gube kontrolu i politički utjecaj koji su dosada imali u Europi. Engleska se priključila EU kad je shvatila da izvan nje gubi politički utjecaj u Europi, a svoj utjecaj u EU iskazivala je s vremena na vrijeme „vetom“ na neke odluke. Uspostavljanjem Njemačke financijske kontrole kroz EFSF izvan struktura EU, utjecaj engleskog veta u velikoj mjeri postaje beskoristan…

Novonastale situacije zasigurno će potaknuti Njemačku na jača razmišljanje o njenoj ulozi na svjetskoj sceni, a u Engleskoj na rasprave o njenoj ulozi u Europi.

Sve u svemu, čini se da se pred Europom otvara nova stranica drugačijih odnosa i utjecaja, gdje politička struktura koja je utemeljena na odnosima na kraju drugog svjetskog rata, treba biti zamijenjena u skladu s novim odnosima snaga.

Marx bi rekao, proizvodne snage i proizvodni odnosi su u sukobu, odnosno prevedeno na današnji jezik, ekonomska snaga pojedine zemlje ne odgovaraju njihovoj političkoj moći na europskoj i svjetskoj sceni. Nadamo se da će njihovo usklađivanje proći bez većih potresa.

Slijedeća provjera promijenjenih političkih odnosa i moći u EU (ali ne samo u EU) biti će kroz proces usvajanja EU proračuna za novo razdoblje koje počinje 2014. godine.