Mnogi su u zabludi vjerujući kako su članovi Stranke umirovljenika samo umirovljenici ili eventualno starije osobe. Da tome nije tako mogu posvjedočiti oni koji su prihvatili naš slogana Misli danas o mirovini sutra. No ovog bi nam puta išla na ruku činjenica da imamo samo umirovljenike ili članove koji se dobro sjećaju života u prethodnoj državi. Tako bi mogli kazati da se u ime svih njih ne možemo oteti dojmu kako je današnja društvena klima i moralno stanje u društvu na vrlo niskoj razini. Posljednji dio tog mozaika koji se godinama slaže primjer je neprimjerene, bezobrazne, neljudske ili ako hoćete antidržavnih istupa pojedinaca protiv legalno izabrane predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović.  Svjesni kako su stari latini govorili Verba non sunt verbare ili Riječi još uvijek nisu udarci ne daje za pravo tim klevetnicima da javno iznose svoje subjektivne stavove. Naime vremena su se promijenila i više se ne piše na pločicama i pergamentu već javno izgovorena riječ ima daleko veću težinu i sigurno je kako je ovo jedna od latinskih izreka koja je izgubila svoj smisao. Isto kao što je izgubila smisao za dostojanstvo, etiku i kulturu ili u najmanju ruku uljudbeno ponašanje i poštivanje institucija. Ako bi već netko mogao prigovarati izabranoj predsjednici s vrlo bi većim opravdanjem mogla to biti upravo naša stranka jer je za vrijeme predsjedničke kampanje, spletom okolnosti i suradnje s dotadašnjim predsjednikom, podržavala kandidaturu Ive Josipovića. No je li to razlog da u svakom predsjedničinom potezu tražimo mane, greške ili je politički zrelije podržati njezine napore i poštivati u granicama koje to dozvoljavaju njezine odluke. Vrijeme kampanje ja daleko iza nas a prerano je i za početak nove tako da nam ovakvi potezi blatitelja naše legitimno izabrane predsjednice nisu jasni. Ili živimo u iluziji kako baš svi živimo i radimo za dobrobit jedine nam naše domovine?

Stoga se vratimo na početak i evocirajmo uspomene koje smo zadržali iz prethodnog političkog sustava i usporedimo sa današnjim stanjem! Ne želimo pri tome glorificirati ili žaliti za tim vremenima već samo usporediti situaciju vezanu uz ljudske slobode i prava nekada i sada. Zar vam se ne čini kako se naše društvo previše amerikanizira i dozvoljava slobodu koja vodi anarhiji? Ovog se puta samo želimo zapitati gdje su granice i odgovornost za izgovorenu riječ, a samim time i za učinjena djela koja su također predmet za kompleksnu i dugotrajnu analizu. Jer ako na primjeru najviše državne dužnosnice nismo primijetili reakcije mnogobrojnih udruga koje žive na državnim jaslama  a bave se zaštitom ljudskih prava, žena, manjina i sličnih što možemo tek očekivati mi obični ljudi? Opravdanje kako je skijaški tjedan te da su i aktivisti zaslužili odmor ne prihvaćamo jer se sjećamo sličnih slučajeva kada su reagirali za vrijeme godišnjih odmora, blagdana ili praznika. Stoga sa žaljenjem možemo zaključiti kako je u Hrvatskoj na djelu niska razina ljudske tolerancije, morala i poštovanja  i sve veći jaz na MI ili Oni! Stoga apeliramo na sve društvene a osobito političke čimbenike da što prije ovu zlokobnu izgovorenu sintagmu odstrane iz svakodnevnog života, a mladi da ne nasjedaju na podjele i provokacije.

Mi stariji iskusniji znamo se koliko toliko s time nositi ali ipak na mladima svijet ostaje.