Nastavak političke neodgovornosti koja ima ogromne posljedice i financijske dubioze nismo trebali dugo čekati. Naime potpredsjednica vlade RH s velikim je ushitom objavila radove na plinskom energetskom tržištu koji uključuje i izgradnju LNG terminala na otoku Krku. I upravo odabir plutajućeg terminala za stručno vijeće Stranke umirovljenika promašen je odabir. Razloga ima više ali vrlo pojednostavljeno iznijet ćemo samo neke. Kao prvo ukapljeni prirodni plin dolazi na terminal na vrlo niskim temperaturama i prilikom otplinjavanja niske temperetarure mijenjaju okolnu mikroklimu tj. morsku temperaturu. Umjesto da se ta otpadna energija iskoristi za hladnjače, klizalište, ispitivanje avionskih motora, nanotehnologiju, supravodljivost i slične sofisticirane tehnologije koje se zasnivaju na korištenju ovakvih niskih temperatura. Inače riječ je o financijskom gubitku od cca 10% energije koja je uložena u proces pretvaranja plina u tekućinu kako bi se olakšao transport plina tj. pretvorbom plina u tekućinu. Daljnji nedostatak plutajućeg terminala je i to što LNG tankeri moraju biti nekoliko dana usidreni kako bi prekrcali teret, a cijena po danu je nekoliko stotina tisuća dolara. I na kraju tehnologija koja se upotrebljava u takvim terminalima je zastarjela jer se oni već godinama koriste i bili su negdje drugdje u upotrebi. Stoga i odgovori naših pojedinih političara koje smo nastojali upoznati s tom problematikom i ne začuđuju. Naime kažu pa to su nam preporučili naši prijatelji iz SAD-a! Pa naravno kako su preporučili jer su dobri trgovci, a nama je jasno kako su plutajući terminali namijenjeni državama takozvanog trećeg svijeta. Nadamo se kako mi ipak nismo ili barem smatramo kako nismo dio tog svijeta. No na dobrom smo putu da postanem ovakvim političkim i ne gospodarstvenim potezima te poslušnim prihvaćenjem nečega o čemu nemamo potrebna znanja. Za kraj je potrebno istaknuti kako smo unazad 10-ak godina nudili projekt izgradnje LNG terminala, financijsku konstrukciju i neizmjerno znanje i iskustvo naših članova stečeno u inozemstvu na adekvatnim projektima. No shvatili smo kako je uvijek osobni interes i korist bila prepreka u realizaciji ove vrlo značajne energetske poluge koja bi bila u našim, hrvatskim rukama. Obzirom da se većina onih koje smo kontaktirali zavukla u svoje uskogrudne interesne rovove ili  nije stručno kompetentna sudjelovati u raspravama, a na vrlo je istaknutim državnim funkcijama nameće se zaključak kako smo još daleko od suvremene i pravedne države. U tom kontekstu potpuno je jasno zbog čega su čelni ljudi mnogih državnih firmi i javnih poduzeća poput izmišljene firme LNG Hrvatska i dalje na svojim funkcijama i uhljebljeni na svojim političkim pozicijama. Pompozno sudjelovanje u paradi ponosa ne može ipak isprati svu ljagu i političku kontaminiranost hrvatske političke scene i osobito amnestirati članove i dužnosnike stranke koja se u konačnici prodala za sudjelovanje ili bolje rečeno ostanak na vlasti.