U našoj državi koji mnogi opravdano nazivaju apsurdistan sve je moguće.  Granice između morala i nemorala su srušene, nema razlike između lopova i poštenja, poreznih platiša i neplatiša, fakultetski obrazovanih i neukih stručnjaka.         Sve smo uspjeli relativizirati pa tako i višegodišnje stajanje na mjestu vezano uz Haško suđenje najednom pretvaramo u prkos i žilavi otpor presudama.            Porezni dužnici su cijenjeni članovi društva, ubojice se slobodno šeće, korumpirani službenici ismijavaju vrijedne i poštene i tako bi mogli nabrajati u nedogled.                     Stoga nije čudno što je ZAMP bolje organiziran od Porezne uprave i njima se ne može dogoditi da im promakne bilo koji javni nastup ili glazbena izvedba. Itovremeno u poreznoj upravi jedni od najvećih dužnika su bivši ministri i predsjednici vlada a riječ je stotinama tisuća kuna. Kako je to moguće odgovor nažalost ne možemo ponuditi. No pouzdano možemo potvrditi kako nema više razlike između političara na vlasti i oporbe. Najsvježiji je primjer oporbenog saborskog zastupnika inače dugovječnog uhljeba koji bi trebao u prvom redu braniti interese umirovljenika. Nažalost nikako se ne možemo sjetiti što je taj predstavnik naroda napravio za umirovljenike. Jedino nam padaju na pamet afere Medija koje su na sudu a odnose se na  izjavu gospodina Barišića koji je kazao da je iz crnog fonda financirao predsjednika jedne male stranke i jednog najjeftinijeg političara-zastupnika, bavio se prodajom osiguranja za potrebe privattnog fonda i ponudio blasfemično rješenje na koji će se način puniti mirovinski fond ako se nastavi iseljavanje ovom brzinom. Svi sigurno znamo o kome je riječ ali ne želimo ga imenovati jer  mu ime nije vrijedno spomena. No svojim ponašanjem, izjavama i reakcijama ocrnio je kompletnu umirovljeničku političku scenu koja se godinama zbog toga i ne može oporaviti. Možemo reći kako je godina dosljedan u svojoj nedosljednosti ali s akcentom na meterijalističku pohlepnost. Kroz takve i njemu slične zastupnike birači gledaju i sve druge političare te ne žele takve svoje buduće predstavnike. Ovu je percepciju teško razbiti, a osobito je loše što upravo umirovljenici imaju takav dojam. Nadamo se ipak kako će u hrvatskoj politici zavladati odgovornost, red i poštenje, a aktualna nas situacija na to najozbiljnije upozorava.