Odlazak PR plaćenika iz vlade na vlastiti zahtjev još je jedna dobrodošla pozitivna posljedica euforije vezane uz našu nogometnu reprezentaciju. Naime upozoravali smo u mnogim našim prethodnim reagiranjima na nelogičan status djelatnika koji je zaposlen u vladi za povremene poslove i angažman. Nelogično je pri tome kako dobio ured u zgradi vlade, razriješio odnose sa svojom privatnom firmom, a o plaći i ostalim beneficijama podatke nismo mogli saznati. Uz to izgradnja lažnog imidža i fiktivno medijsko lakiranje rada vlade neprihvatljivo jer ipak je najbolje kada rad i rezultati rada stvaraju mišljenja javnog mnijenja. Ovako se vlada upustila u, kako premijer voli reći. hibridni rat što nije ništa drugo već izmišljanje lažnih vijesti i afera, skretanje pozornosti s pravih tema, potplaćivanje novinara i urednika, ucjenjivanje političkih protivnika i na isti način pridobivanja potpore. Ovakav obrazac ponašanja prepušten je i svim ministarstvima tako da je i derogirana odluka prethodne vlade o zabrani angažiranja PR agencija i djelatnika koji bi trebali uljepšavati našu političku svakodnevicu. O samom uzroku podnošenja ostavka na vlastiti zahtjev što je jedna od PR poštapalica za dobivanje otkaza ne želimo previše lamentirati. Jedino ponovno možemo primijetiti kako se pogrešni javni istup želi opravdati ironijom što je također još jedna PR smicalica često korištena u političke svrhe. U svemu tome možemo se nadati kako je ovaj odlučan potez premijera konačno početak njegovog obrasca ponašanja koji mu je toliko nedostajao. Nadamo se kako je naučio nešto iz ponašanja naših nogometaša koje je često citirao i navodio kako pozitivne primjere te nas u tom pogledu raduju predstojeći potezi. Potezi u kojima će se tijekom jeseni riješiti nesposobnih ministara, savjetnika i političkih suradnika, a sve s ciljem općedruštvene, a ne pojedinačne dobrobiti. Tako bi konačno mogla zaživjeti konkurencija ljudskog rada i sposobnosti, ideja i mišljenja kao jedini ispravan put prema ukupnom boljitku. Stoga se ne bojimo kako će i otpušteni PR djelatnik ostati besposlen jer će njegove kvalitetne usluge i programi uskoro biti prepoznati na tržištu. I to je upravo ono za što se mi u Stranci umirovljenika zalažemo pa neka pobijedi najstručniji i najbolji, a ne najpodobniji ili najbogatiji. Nažalost imovinske kartice današnje političke elite upravo pokazuju kako to nije slučaj, a bogati političari i nadalje pokazuju neobjašnjivu pohlepu. Nedostaje nam skromnosti i poniznosti kao što je to danima naglašavao naš nogometni izbornik kojemu nije bio potreban PR stručnjak da bi postigao izvrsne rezultate ne samo u domaćim već svjetskim okvirima. Uostalom zar nije bolje da znamo na čemu smo poput najnovijeg istraživanja Eurostata o siromaštvu koje nas je svrstalo na začelje u Europskoj uniji. I to osobito ugroženu skupinu starijih od 65 godina koji unatoč tome nikako da postanu predmet političkog interesa vladajuće skupine.