Od Vuvuzele do trubice
Ta koliko su samo puta javno izgovorili da im uopće ne treba ni onih sto dana „mira“ jer oni točno znaju što treba raditi, i to doslovno odmah. I dobili su priliku…. no po svemu viđenom do sada izgleda da sa „rješenjima za spas“ hrvatskog gospodarstva nešto ozbiljno ne štima.
Još se nije stišalo ni „opće oduševljenje haračem“ od 25% PDV-a, a već uveseljava prvi potpredsjednik vlade Čačić, ovaj puta najavom velikog investicijskog zamaha, sa kako kaže pokretanjem stotina malih projekata. Ako je vjerovati onom što su objavili neki mediji prenoseći riječi Radimira Čačića koji najavljuje gradnju škola u kako kaže svakoj općini, bolnica, zatvora i skladišta za vojsku, onda doista već sada moramo stisnuti dugme za alarm.
Na stranu sada što bi se takvim projektima kratkoročno uposlio dio građevinske operative (možda i Čačićeve), što bi se gradnjom novih škola doista uspjela sprovesti jednosmjenska nastava, što bi se gradnjom bolnica podigao standard zdravstva, ipak, u svemu navedenom se ne vidi ono što je za Hrvatsku u ovom trenutku najvažnije, ne vide se nikakve investicije u proizvodnom sektoru bez kojih nema nasušno potrebnih novih radnih mjesta što je temelj za stvaranje novih vrijednosti, a onda posljedično i svega ostalog što iz toga proizlazi. A najava gradnje zatvora i vojnih skladišta tek ironično potvrđuje svu „genijalnost“ najavljenih aktivnosti za pokretanje posrnulog gospodarstva.
Očito je kako se navedenim investicijama Kukuriku koaliciji i Radimir Čačiću želi stvoriti iluzija kako će se nešto veliko raditi mada je jasno i ekonomskim laicima da sve navedeno bez pokretanja domaće proizvodnje znači samo siguran put u još dublju krizu i opće stanje beznađa. Ne bude li u tom pravcu jasnog zaokreta u slijedećih nekoliko mjeseci slijedi nam novo razdoblje recesije iz kojega sasvim sigurno dugo nećemo izaći.
Da smo kao narod željeli ali stoljećima nismo imali svoju državu je već odavno poznata činjenica, no mogla ovakvom politikom bi lako nastati nova koja kaže i da smo je u stanju stvoriti i uništiti u samo dva desetljeća, naravno, uz političare kakve imamo, a oni su bilo nama krivo ili ne, tek naša slika i prilika.
