SLAVONSKI BROD– istaknuti član GO Slavonskog Broda, „Vladar Gornjega grada", Božidar Krajinović Boža, sinoć je u Gradskoj knjižnici predstavio svoju, u deset godina četvrtu, knjigu kolumni bez kojih bi kroz protekle godine brodskim novinama, počevši od Novog brodskog lista do Posavske Hrvatske, prijetila suhoparnost jezika i stila karakterističnog za novine tog tipa.

Naslov knjige je Pogled s Gornjeg grada i nije, kako netko napisa, "prepotentan" ni opasan za sustav jer, prepotencija u ovom slučaju, jednaka je onoj kad majka svojem sinčiću koji tek puže tepa „Veliko moje!", a kad bi izražavao secesionističke ambicije Podvinjaca, i riječ grad u naslovu bila bi pisana velikim slovom. Krajinovićeva je inspiracija izvorna a junaci mu nisu izmišljeni ljudi s kojima je „svaka sličnost slučajna". Oni su arhetipovi očovječenih vrlina i mana koje, Krajinović ne samo zapaža, već i, jedinstvenim humorom, satirom pa i sarkazmom, ističe do razine prepoznatljivosti , svakoga ponaosob, i svih, kao jedinstvenog društvenog mozaika koji je složen i od vlastitog mu sjajnog kamenčića. Ponekad, reklo bi se, i drsko, ali uvijek inteligentno i bez vrijeđanja, Krajinovićev prst upire u ono što, moguće,čitatelji i sami vide – ali ne uočavaju. Bar ne u svoj minucioznosti.

Život Božidara Krajinovića, s određenom dozom humora, na zanimljiv način predstavio je Tomislav Lukić, a dugogodišnji njegov poznanik i suradnik u novinstvu, Veljko Lukić, nadahnuto je govorio o Krajinovićevom stvaralaštvu. Toliko nadahnuto te se katkad činilo kako je Boži na trenutke pomalo neugodno od tolikih epiteta koji su zvučali kao niska samih superlativa. Silvio Stilinović, između stotinjak kolumni, izabrao je i pročitao možda najzanimljiviju - onu o Božinom prijatelju Šuci.

Na koncu, cijenim kako je ova promocija bila i više od toga, pogotovo uzme li se u obzir opća percepcija takvih književnih i kulturnih događanja – zapravo, bio je to opušteni hepening na kojem je mnoštvo nazočnih Krajinovićevih prijatelja i građana, nakon, u bioklimatskom smislu, paklenog dana, doživjelo pravo osvježenje za dušu. Kod Bože drukčije i ne može.