Može li se vlast koja oprašta porezna dugovanja odabranima i onda smanjuje mirovine braniteljima zvati vladom svih građana?

Krovne udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata sastavile su potkraj siječnja tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u kojoj traže ocjenu suglasnosti odredbi članaka Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina sa Ustavom RH. Smanjena su samo mirovinska primanja i to isključivo ciljanoj skupini, a ne svim korisnicima državnog proračuna, što predstavlja postupanje zakonodavca suprotno članku 51. stavku 1. Ustava RH prema kojemu je svako dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim mogućnostima – navode između ostalog podnositelji tužbe. Također, diskriminacijski učinak ovih mjera branitelji vide u činjenici da već drugi put u kratkom vremenu zakonodavac zadire u ustavna prava i ugrožava egzistenciju jedne kategorije hrvatskih građana, u ovom slučaju hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Primanja branitelja Domovinskog rata u proteklih su desetak godina smanjena za 60 posto, iako sami tvrde da čine između 1,5 i dva posto populacije u Hrvatskoj. Očito, država je spremna zakinuti i zaslužne kako bi po svaku cijenu skrpala urušen proračunski mozaik.

Najave mjera izjednačavanja povlaštenih i redovnih mirovina pamtimo još od 2011. godine, no u jeku priprema za pridruživanje EU nitko nije bio spreman na više pojedinosti o neugodnoj temi. Svi koji su o tome nešto rekli složili su se da je to neizbježan potez. Bilo je usamljenih prijedloga iz udruga branitelja za blaže i postupnije smanjenje njihovih mirovina, no konačne rezove odredila je, čini se, hladna matematika. Oglasio se prošle jeseni i Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, naglasivši da nisu neradnici i lijenčine koji uživaju po kafićima trošeći nezaslužene mirovine. Povlašten su status, kažu, imali jedino pri odlasku u obranu domovine, a umirovljeni su poslije rata pretežito po slovu zakona. Mnogi su još u četrdesetima, školuju djecu, uzdržavaju obitelji. Spremni su se odreći mirovine i “povlaštenog statusa” i vratiti u sustav, na radna mjesta primjerena njihovoj preostaloj radnoj sposobnosti, no hladna je politika njihovo dostojanstvo već izvagala...

Braniteljima se i danas teško oteti dojmu kako se aktualna vlast uvijek sjeti njih kad se rješava praznina u državnoj blagajni. Konačno, financijski učinak te mjere u 2014. godini bit će samo tristotinjak milijuna kuna – približno triput manje od novca koji je ova velikodušna vlada prošle godine oprostila svojim dužnicima kroz predstečajne nagodbe. Pogodujući s jedne strane velikim poduzetnicima koji su svoju “sposobnost”dokazali gomilanjem dugova i neplaćanjem poreza, žmireći na zakonske nedorečenosti (pred)stečajnog postupka, ministar financija s druge strane uzima sve što može kako bi pokrpao proračun. Najavljivane “reforme” aktualne vlasti sve više nalikuju na puko samoodržanje, panične mjere koje neće trajati duže od njihovog mandata. Što će tada, u predizbornoj kampanji za naredne četiri godine, navesti kao svoje uspjehe?