Sramežljivo objavljeni podaci međunarodnog istraživanja o učinkovitosti naše vlade nepristrano i objektivno, rekli bi bez političke pozadine, pokazuju stvarno stanje i ocjenu njezine uspješnosti. O tome možemo manje-više svi svjedočiti, ukoliko nismo upregnuti u stranačku mašineriju na vlasti ili ideološki zaslijepljeni. Naime, između 144 države svijeta čije su vlade procjenjivane, naša je na šestom mjestu - ali po neučinkovitosti. Zanimljivo je kako se prvi na ovu informaciju osvrnuo vječiti optimist bez pokrića, sveučilišni profesor s područja ekonomije dr. sc. Branko Grčić, potpredsjednik u ovoj neučinkovitoj vladi, a prije toga redovni profesor za znanstvene discipline Makroekonomija i Regionalna ekonomija. Njegova karijera vjerojatno će se s jednakim optimizmom nastaviti i kad se vrati sveučilišnoj populaciji.

Ipak, od ove neučinkovitosti više nas na kraju mandata brinu najave o nekim mini reformama u umirovljeničkom sustavu, koje imaju za cilj samo skupljanje predizbornih bodova. Umjesto pojedinačnih lakiranja neodrživog i nepravednog mirovinskog sustava, poput najavljivanja mogućnosti korištenja mirovine preminulog supružnika i državne mirovine, trebali su prionuti poslu i napraviti konačno reda te se pobrinuti za umirovljenike. Umjesto što su sve prepustili sindikalistu ogrnutom u umirovljeničku kožu, koji u saborskim klupama zastupa ovaj najosjetljiviji društveni sloj, a dozvolili mu čak i petljanje s privatnim mirovinskim osiguranjem. Osiguranjem koje je nakon pompoznih najava o modelu zbrinjavanja viška državnih službenika neslavno propalo i, naravno, mnogi su umirovljenici ostali bez obećanog dodatka na mirovinu. Od sindikalista koji vodi parlamentarnu umirovljeničku stranku Kukuriku koaliciji o tome danas više ni riječi.

Slični su primjeri obilježili političku vladavinu ove nesposobne vlade, koju čine ustvari nesposobni partneri kojima je na umu samo osobni, partikularni interes, a ne Kotruljevićevo poimanje javne politike. Do kada će se pojedinci švercati na hrvatskoj političkoj sceni i skrivati iza stranačkih (koalicijskih) skuta, ovisi djelomično i o biračima. Naglašavamo, djelomično jer, ovi će uhljebi uvijek pronaći način i mogućnosti da se održe na površini i plivaju u nekim novim sinekurama. Svjesni smo kako je takvo poimanje političkog habitusa srozalo ugled i poimanje političara kao poštenih tribuna naroda tezastupnika interesa i želja biračkog tijela. No, ogorčeni smo što se takvi nepoželjni politički obrasci doslovno mogu pripisati vladajućim predstavnicima umirovljenika, a time je nezasluženo obilježena i naša Stranka umirovljenika. Na kraju, završit ćemo s konstatacijom kako su predsjednici umirovljeničkih stranka koji su članovi dviju naših najvećih koalicija zaposleni i ne pripadaju krugu umirovljenika. Pragmatični politički rutineri, trgovci tzv. ucjenjivačkim potencijalom, s vremenom su izgurali iz svojih redova sve koji bi ih ometali u karijeri, pokret pretvorili u parlamentarnu kulisu. Postavši tako samima sebi svrha, doveli su se u poziciju kao u onoj staroj poslovici:Sit gladnom ne vjeruje. Jedini mogući zaključak je: Umirovljenicima treba više od toga. Mnogo više.

Zagreb, 19. 07. 2015. Godine

predsjednik

Lazar Grujić