Scenarij iz Alana Forda: Bogati će biti još bogatiji, siromašni još siromašniji i bolesniji

Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – općepoznati je promidžbeni slogan Stranke istine iz jedne epizode Alana Forda. Legendarni strip koji je svojim likovima i zapletima nasmijavao mnoge naraštaje u Hrvatskoj, posljednjih mjeseci kao da se kod nas pretvara u surovu zbilju, čak i nadmašuje pokvarenu maštu talijanskog autorskog dvojca pod pseudonimima Magnus i Bunker. U tom našem scenariju, Superhik i Grupa TNT udružili su se protiv ostatka zemlje kako bi bogati bili još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Sve brže se na proljetnom suncu tope predizborna obećanja, najavljene reforme, duboki rezovi..., toliko je toga obećano da već pomalo izgleda da, ustvari, nisu obećali ništa. Ostat će nam jedino – Dolina suza. Jer, bolne reforme su očigledno počele s one druge, neočekivane i neželjene strane. Zasad više bole ostatak pučanstva. Smanjenje socijalnih i zdravstvenih prava, predlaganje novih poreza, produženje radnog vijeka, penalizacije za prijevremeni odlazak u mirovinu, u samo nekoliko mjeseci raspršili su iluziju o reformskom kapacitetu koalicijske Vlade. Ukratko, politika je u posljednja dva desetljeća učinila gotovo sve što treba za njezino samoodržanje, a sada će se nagomilane hipoteke nedjelovanja prelomiti preko naših leđa.

Najava, pak, nove privatizacije državnih tvrtki, probudila je iz reformskog sna i one krajnje dobronamjerne, koji su strpljivo čekali da se napokon formira vlast. Sad će oni, samo što nisu, to traje...Optimizam, međutim, splašnjava. Nova vlast gubi mjesece na podjelu uloga i pozicija, prijepora i različitih pogleda na reforme sve je više, kao i nervoznih izjava u medijima, demantija, međusobnih optuživanja. Već se spominje i preslagivanje vlasti, a još ni kabineti u svim ministarstvima nisu ustrojeni do kraja.

„Ne damo naše ceste“, gromko su bivšoj Vladi poručili sindikalci, privukavši stotine tisuća potpisa građana. Referendum nije trebao, odustalo se od monetizacije. To je dobro ispalo jer, sad ćemo vjerojatno „naše ceste“ - prodati! U kompletu s još pedesetak drugih državnih tvrtki i javnih poduzeća. Pa kad sve što nešto vrijedi rasprodamo, a mladi i sposobni pobjegnu širom Europe, onda će nas novi vlasnici naučiti kako upravljati „našom“ zemljom.  Tko zna, možda se onda naša djeca i unuci vrate...

„Održavanje izbora postoji kako bi stanovništvo mislilo da sudjeluje u vlasti“, prije mnogo godina cinično je napisao ugledni američki novinar i publicist Gerald F. Lieberman. Povjerujemo li toj tvrdnji, neće nas spasiti ni novi izbori, a kamoli preslagivanja Vlade. Ipak, to nam je ostalo kao jedina nada, da će se ova ne-koalicija-nego-suradnja urušiti ili raspasti prije nego počine stvarnu i nepopravljivu štetu. Jer, koliko na tržištu vrijedi neuspješan političar?